Glumac Slavko Kalezić, jedan od članova dijela Ansambla CNP-a, javno se obratio umjetničkom direktoru nacionalnog teatra Željku Sošiću, osvrćući se na Sošićev stav da mu „na pada mi na pamet da se spuštam na nivo dokazivanja svojih kompetencija bilo kome”. Kalezić direktora podsjeća na oca modernog teatra Stanislavskog koji je naveo da „stvaralački rad reditelja mora se razvijati zajednički sa radom glumaca, ne prestižući ga i ne vezujući ga”.
„Pomagati stvaralaštvo glumca, kontrolisati ga i harmonizovati, pazeći da ono organski izrasta iz jedinstvenog umjetničkog „jezgra” drame, isto onako kao i svi spoljni oblici predstave – to je, po mom mišljenju, zadatak savremenog reditelja”, navodi Kalezić Stanislavskog.
On je javno upitao Sošića kako je moguće da je dostigao nivo autoritativnosti i povjerenja kao reditelj, a autoritet na poziciji umjetničkog direktora nije učvrstio.
– Pominjete Vaše kompetencije. Pitam Vas kako je realno da ste, do sada, režirali samo tri pozorišne predstave: „Hanđo” Jukia Mišime (CNP), „Pravednici” Albera Kamija (Kraljevsko pozorište „Zetski dom”) i „Slijepi” Morisa Meterlinka (NVO „Atak”). Koliko su puta odigrane? Usuđujete se da govorite o Vašim kompetencijama u okviru pozorišne djelatnosti? Bilo bi izuzetno pretenciozno da Vam sada, iz svog ugla, govorim o tome šta su, zaista, kompetencije – navodi Kalezić.
Ukazujući da je Stanislavski isticao da se „u pozorišnom životu obično javlja antagonizam između umjetničkog i administrativnog dijela – između scene i kancelarija”, Kalezić upozorava Sošića (ponovo se pozivajući na Stanislavskog) da „scena stvara umjetnost, ne kancelariju nego scenu voli društvo, ne kancelarija nego scena utiče na gledoace i djeluje vaspitno na društvo, ne kancelarija nego scena stvara prihod itd”.
„...Oni su ti (administrativni službenici prim. aut) koji se pojavljuju u pozorištu kao strašno zlo, kao ugnjetači i rušioci umjetnosti. Ja nemam dovoljno riječi da izlijem svu zlobu i mržnju na veoma rasprostranjene tipove administrativnih službenika u pozorištu – bezočnih eksploatatora rada glumaca. Od davnašnjih vremena administracija, koristeći osobenosti naše prirode, ugnjetava glumce. Glumci su kao stvoreni za eksploatisanje tim prije što, pružajući sve na sceni, nemaju snage za odbranu svojih ljudskih prava”, podsjeća Kalezić na riječi Stanislavskog.
– Ovo je napisao Stanislavski, a ja Vama kažem da neću klimati glavom i da, i te kako, imam snage za odbranu svojih ljudskih prava i odbranu poziva kojim se bavim, a koje Vi želite da devalvirate time što ne znate koliko ne znate – poručio je Kalezić Sošiću. ​S.Ć.

---

Monodrama nikog ne ostavlja ravnodušnim
Glumac CNP-a se pozabavio i izjavom Sošića u kojoj optužuje glumce da žele da pretvore nacionalni teatar u amatersku družinu, i da zahtijevaju da se „zbog epidemije rade samo monodrame, recitatorske večeri i slično”.
– Monodrama kao pozorišna forma je izuzetno teška i za glumce sa značajnim scenskim iskustvom. Od glumca se očekuje virtuoznost u realizaciji govorne radnje tj. korišćenje glumačkih sredstava koja nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Dovoljno je navesti dva glumačka imena: Milan Lane Gutović i Zijah Sokolović. Da li ste nekada odgledali njihove monodrame? Ako niste njih onda ćete, uskoro, imati prilike mene da gledate u monodrami koju pripremam mjesecima. Sa zadovoljstvom ću Vas pozvati na premijeru – naveo je, između ostalog mr Slavko Kalezić, stalni član glumačkog ansambla CNP-a u otvorenom pismu direktoru nacionalnog teatra.